O nama
Širenje groblja izvan arkada
Nakon 52 godine, 1928. godine Mirogoj je prešao graničnu brojku od 100000 "stanovnika". Groblje je, barem njegov centralni dio u arhitektonskom obliku dovršen, tek se postupno oplemenjuje novih sadržajima i manjim oblikovnim elementima čiji je broj danas već teško i pobrojati i procijeniti ili im, pak, odrediti umjetničku vrijednost.
Godine 1934. Mirogoj se počeo širiti i izvan arkada i to prema sjeveru, u okolicu današnjeg poštanskog tornja. Tu su se nalazili vinogradi Duhovnog stola Kaptola i zemljište obitelji Majcen, praktički nasljednih upravitelja groblja koji su na tom prostoru imali vrtlariju za potrebe uređivanja groblja. Kako je dugotrajan spor koji je Gradsko poglavarstvo vodilo s g. Majcenom trajalo sve do 1939. valjalo je iznaći drugačije rješenje, pa je to riješeno tako da se prve pokojnike izvan arkada pokapalo na najsjevernijem dijelu današnjeg groblja (u visini današnjeg poštanskog tornja) te je širenje groblja teklo u suprotnom smjeru - od sjevera prema jugu. Dakako, to je bilo razlogom da novi dio groblja nema onako pravilan red kao stari, dapače, grobna polja oblikovana su nepravilno, u skladu s konfiguracijom tla, ali je sve to rezultiralo dobrim današnjim izgledom zahvaljujući ing. Jegliću koji je se s velikom pažnjom posvetio izradi pejzažno parkovno hortikulturnom rješenju tog prostora. Dakako i na tom dijelu postoje grobovi svih triju razreda. Po dimenzijama su kao i oni unutar arkada, ali su izgledom suvremeniji, pretežito ravnih oblika.
Na taj je način groblje gotovo poprimilo svoju konačnu veličinu. Dalje se nije širilo do današnjih dana kada je otvorilo nove prostore poginulim ratnicima i ostalim stradalnicima Domovinskog rata.
VRIJEME VELIKE OBNOVE
U doba ratova groblja se pohodi samo kada se mora. Isto tako, na groblja se misli samo kada se mora, posebice nakon ratova. Grobova je i onako previše i oko ljudi i u njihovim srcima. Takva je sudbina zadesila i Mirogoj. Sve do 1962. godine Mirogoj je praktički prepušten sâm sebi. Zidovi arkada su iznutra gotovo potpuno uništeni od prokišnjavanja. Nema prihoda ni za kakva ulaganja niti za popravke. No, te se godine pristupa izradi plana uređenja i održavanja groblja, a već iduće godine generalno se popravljaju arkade. Kompletno se uređuju krovišta. Zidovi se obnavljaju od 1967. godine. U iduće četiri godine restaurirano je 77 velikih i 69 malih arkada, 12 kupola na velikim i 5 na malim arkadama te spojevi između Kapele i velikih arkada. Uređuju se parkovi, putevi, ceste, vodovod, kanalizacija. Preuređuju se čitava polja, grade grobnice tamo gdje je nemoguć klasičan ukop. Sve je manje napuštenih nadgrobnih uređaja, tako da je 1973. godine na Mirogoju 44.362 groba, većina klesarski uređena, a 2820 ih je uređeno kao grobnice.
Godina 1967. na svaki je način posebno značajna za Mirogoj - od 7. siječnja 1967. godine najveće zagrebačko groblje ima vlastitu profesionalnu glazbu. Uređuju se kiosci za prodaju cvijeća i svijeća, vrtlarija je značajno proširena i obogaćena novim sadržajima.. Iste se godine uvodi i građevna grupa za gradnju donjih dijelova grobnica.
Građevno-klesarska radna grupa osnovana je 1972. godine, opremljena posebnim strojevima za izradbu nadgrobnih spomenika od raznolikog materijala, a 1973. godine sagrađena je i primjereno uređena Zajednička grobnica posmrtnih ostataka ekshumiranih iz grobova na Mirogoju.
Godine 1934. Mirogoj se počeo širiti i izvan arkada i to prema sjeveru, u okolicu današnjeg poštanskog tornja. Tu su se nalazili vinogradi Duhovnog stola Kaptola i zemljište obitelji Majcen, praktički nasljednih upravitelja groblja koji su na tom prostoru imali vrtlariju za potrebe uređivanja groblja. Kako je dugotrajan spor koji je Gradsko poglavarstvo vodilo s g. Majcenom trajalo sve do 1939. valjalo je iznaći drugačije rješenje, pa je to riješeno tako da se prve pokojnike izvan arkada pokapalo na najsjevernijem dijelu današnjeg groblja (u visini današnjeg poštanskog tornja) te je širenje groblja teklo u suprotnom smjeru - od sjevera prema jugu. Dakako, to je bilo razlogom da novi dio groblja nema onako pravilan red kao stari, dapače, grobna polja oblikovana su nepravilno, u skladu s konfiguracijom tla, ali je sve to rezultiralo dobrim današnjim izgledom zahvaljujući ing. Jegliću koji je se s velikom pažnjom posvetio izradi pejzažno parkovno hortikulturnom rješenju tog prostora. Dakako i na tom dijelu postoje grobovi svih triju razreda. Po dimenzijama su kao i oni unutar arkada, ali su izgledom suvremeniji, pretežito ravnih oblika.
Na taj je način groblje gotovo poprimilo svoju konačnu veličinu. Dalje se nije širilo do današnjih dana kada je otvorilo nove prostore poginulim ratnicima i ostalim stradalnicima Domovinskog rata.
VRIJEME VELIKE OBNOVE
U doba ratova groblja se pohodi samo kada se mora. Isto tako, na groblja se misli samo kada se mora, posebice nakon ratova. Grobova je i onako previše i oko ljudi i u njihovim srcima. Takva je sudbina zadesila i Mirogoj. Sve do 1962. godine Mirogoj je praktički prepušten sâm sebi. Zidovi arkada su iznutra gotovo potpuno uništeni od prokišnjavanja. Nema prihoda ni za kakva ulaganja niti za popravke. No, te se godine pristupa izradi plana uređenja i održavanja groblja, a već iduće godine generalno se popravljaju arkade. Kompletno se uređuju krovišta. Zidovi se obnavljaju od 1967. godine. U iduće četiri godine restaurirano je 77 velikih i 69 malih arkada, 12 kupola na velikim i 5 na malim arkadama te spojevi između Kapele i velikih arkada. Uređuju se parkovi, putevi, ceste, vodovod, kanalizacija. Preuređuju se čitava polja, grade grobnice tamo gdje je nemoguć klasičan ukop. Sve je manje napuštenih nadgrobnih uređaja, tako da je 1973. godine na Mirogoju 44.362 groba, većina klesarski uređena, a 2820 ih je uređeno kao grobnice.
Godina 1967. na svaki je način posebno značajna za Mirogoj - od 7. siječnja 1967. godine najveće zagrebačko groblje ima vlastitu profesionalnu glazbu. Uređuju se kiosci za prodaju cvijeća i svijeća, vrtlarija je značajno proširena i obogaćena novim sadržajima.. Iste se godine uvodi i građevna grupa za gradnju donjih dijelova grobnica.
Građevno-klesarska radna grupa osnovana je 1972. godine, opremljena posebnim strojevima za izradbu nadgrobnih spomenika od raznolikog materijala, a 1973. godine sagrađena je i primjereno uređena Zajednička grobnica posmrtnih ostataka ekshumiranih iz grobova na Mirogoju.